Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, Stomorina

Trobrodna crkva nastala na prijelazu 12. u 13. stoljeće građena je u romaničkom stilu.

Već tada korišteni su dijelovi dekoracije starije crkve, iz ranog 9. i 10. stoljeća. Pokrajnje kapele, kupola i sakristija dograđeni su u 16. i 17. stoljeću. Crkva je riznica sakralnoga blaga. Ističe se velika reljefna drvorezbarena i polikromirana pala glavnog oltara, djelo nepoznatog autora iz 1565. godine. U nju je inkorporiran ranorenesansni drvorezbareni poliptih. U apsidi južne crkvene lađe oslikani je poliptih sv. Ivana Evanđelista, datiran u razdoblje oko 1410. godine. Slikani dijelovi politpiha pripisani su mletačkom slikaru Jacobellu del Fiore, dok je reljef sv. Ivana nešto kasnije gotičko djelo. Zidove i strop crkve oslikao je domaći slikar i dekorater Ivan Volarić, a Stanislava Radimiri kapelu Presvetog Sakramenta.

U luneti ponad glavnih vrata crkve sekundarno su ugrađeni ranosrednjovjekovni kameni reljefi, dijelovi pluteja i ambona predromaničke oltarne pregrade. Vjerojatno su pripadali inventaru crkve koja je na ovoj poziciji prethodila danas sačuvanoj romaničkoj bazilici.

Uz župnu je crkvu prislonjena nekadašnja gotička kapela sv. Ivana a uz nju masivni renesansni zvonik. Crkvena cjelina riznica je ranosrednjovjekovne kamene skulpture ranijeg sakralnog zdanja koje se na ovom mjestu nalazilo. Glagoljski natpisi uklesani u kamenu bilježe godine gradnji i pregradnji na crkvi („1405., miseca ijuna bi delana ta ponestra za gospodina Martina Glušca“).

Nastala je na prijelazu 12. u 13. stoljeće, kao trobrodna romanička bazilika čiji su graditelji bili pod neposrednim utjecajem monumentalnih romaničkih realizacija grada Krka. Tri lađe međusobno dijeli arkatura koja počiva na masivnim stubovima četvrtastog presjeka. Središnja lađa završava glavnom apsidom pravokutnog tlorisa a pobočne malim polukružnim apsidama (južna apsida skrivena je recentnom prigradnjom). U luneti glavnog portala zapadnog pročelja, na vanjskom i unutarnjem ziđu, stubovima i propovjedaonicama, uzidani su fragmenti crkvenog namještaja (ploče-pluteji, grede, pilastri i dijelovi zabata-tegurija oltarne pregrade te dijelovi ambona- propovjedaonice jedne ranije crkve). Lako ih je prepoznati po karakterističnim motivima kršćanskog simbolizma, vjere u stalnu obnovu, uskrsnuće i vječni život. Tako se nižu vješto modelirane učvorene, “beskonačne” pletenice, kružnice, polurozete, virovite rozete, čempresi, lozice, ptice i drugi vegetabilni i zoomorfni ornament. Reljefi su naknadno uzidavani u romaničku župnu crkvu, prilikom njezine gradnje a dijelom i znatno kasnije. Predromanički majstori su ovaj crkveni namještaj klesali na licu mjesta, mahom koristeći podatni istarski vapnenac koji im je u blokovima stizao brodovljem a dijelom i mramor porijeklom iz grčkih kamenoloma, kojeg su “brali” s neke ovdje već postojeće gradnje. Rozeta na pročelju crkve naivni je rad mjesnog majstora Sinoge. Datirana je glagoljskim natpisom u 1405. godinu. Na reprezentativnom romaničkom bočnom portalu kasnije su (15.-17. st.) glagoljskim pismom uparani neslužbeni natpisi-grafiti. U 16. stoljeću crkva se sustavno proširuje što je dokumentirano i glagoljskim natpisom iz 1525. godine na jednoj od kapela prizidanih uz sjevernu lađu. Križni svodovi pobočnih kapela svjedoče nam da mjesni majstori tad još uvijek grade u kasnogotičkom duhu. Adaptacije su se intenzivirale pod imperativom liturgijskih mijena diktiranih Tridentskim koncilom a kulminirale su izvedbom kupole nad prezbiterijem u 17. stoljeću i obuhvaćanjem dotad zasebne crkve sv. Ivana Krstitelja u 18. stoljeću. U središtu kasnorenesansnog oltarnog retabla sačuvan je njegov ranorenesansni prethodnik. Ova drvorezbarena i oslikana skulptura pripada vrhu tadašnje venecijanske produkcije. Isti je slučaj s ophodnim križevima, relikvijarima i kadionicama. Vizitacija druge polovine 16. stoljeća spominje da je crkva imala čak 18 oltara. U desnoj apsidi nalazi se drvorezbareni i oslikani oltarni retabl sv. Ivana Evanđelista koji se pripisuje Jacobellu del Fiore (početak 15. st.). Freske u kupoli i na stropu glavne lađe 1929. godine naslikao je lokalni majstor Ivan Volarić.

Pokraj bočnog ulaza u južnu lađu župne crkve nalazi se današnja sakristija a nekadašnja kapela sv. Ivana Krstitelja. Njezino gotičko pročelje podignuto je 1442. godine, kako nam to svjedoči glagoljski natpis smješten između izvornih otvora, sada zazidanog portala i uskog prozorčića, skošenih bridova okvira (“V ime Božje, amen. Let Gospodnjih 1442. bi zidano to pročeli, a v to vrime biše državnici pop Petar i Dv…”). Njih i stilski raspoznajete po karakterističnom šiljatom luku. Pretpostavka je da se ispod kapele kriju ostaci nekadašnjeg baptisterija crkve koja se ovdje izvorno nalazila.