Tome Lesica temeljnim je zanimanjem bio stolar. K tomu, desetljećima je obavljao dužnost sakristana, zvonara, mežnjara, tj. čovjeka koji se brine o uređenju crkve i pomaže svećeniku u njegovim dužnostima a djelovao je i kao svirač tradicijskog glazbala – sopila (sopele, roženice), tj. sopec. Najviše će se pamtiti kao posljednji krčki samouki glagoljaš ponikao iz puka. Glagoljicu je čitao tečno kao što se čitaju novine, (B. Fučić). Posljednji svoj službeni zapis glagoljicom ostavio je netom prije smrti u omišaljskoj bratovštinskoj knjizi bratovštine „Od duš“ a povodom posvećenja Josipa Bozanića za krčkoga biskupa. Za života predstavljao je vrelo za izučavanje tradicijske baštine Omišlja. Poznavali su ga i redovito konzultirali slavisti iz čitave Europe, kao i etnolozi koji su istraživali krčke teme. Svoj stolarski zanat obavljao je u radionici smještenoj pokraj kuće u kojoj je živio.
