Zvonik se gradio tri godine, od 1533. do 1536. godine a sredstva za tu izgradnju izdvojio je sav omišaljski puk i bratovštine. Te religiozne udruge bavile su se karitativnim radom ali bile su i ključni pokretači graditeljskih aktivnosti na polju sakralnoga graditeljstva u doba kasnog srednjeg i ranog novog vijeka. Dva majstora, graditelja, vodila su poslove, Pjero iz Omišlja i Andrij iz sela Kotora kraj Crikvenice, a sve se to događalo u vrijeme župnika Matije Vlčijića i kaštelana Nikole Antončića. Detaljne podatke saznajemo iz glagoljskog natpisa kojeg su nad portalom zvonika postavili ponosni graditelji. U biforu zvonika majstori su ugradili dijelove predromaničkoga crkvenog namještaja.
U ta nemirna vremena rastuće opasnosti od Osmanlija kao i austrijsko-mletačkih sukoba, kao i drugdje duž istočne obale Jadrana takav zvonik nije imao samo sakralnu ulogu, jer bio je on i promatračnica s koje se nagledao okolni akvatorij. Stoga je građen poput utvrde.
Tekst natpisa na zvoniku glasi: „1533., miseca marča po volji Božji i Blaženije Devi Marije i po guverni gospodina plovana Matija Vlčijića i Mikuli Antončića, kaštalda, i sudac ki bihu toga vrimena. I pomore ga činiti vas palk i brašćini ta zvonik. A učiniše ga meštri: meštar Pjero z Omišja i meštar Andrij s Kotora. I bi svršen miseca maja 1536.“
